среда, 17. април 2013.

Ne odlazim stvarno





Ako jednog dana budem morala da odem.
Ne odlazim stvarno.Ti me neceš nikada
više videti,nikada više dodirnuti.
Ali ja cu uvek biti tu ,gde god budeš
bio.

Bicu vetar...koji ti nežno miluje kosu.
Kiša... koja ti blago umiva lice.
Duga...na horizontu koja ti poklanja najlepše boje.
Sunce..što te greje i sa tobom se smeje.
Miris leta... koji udišeš punim plucima.
Zemlja... koju gaziš nocima,zvezde...koje
ti osvetljavaju put.
Dan...koji ti poklanja hiljadu iznenadjenja.
Nada... koja te drži kad si nesrecan.
Onaj osecaj... u tebi srecan kad si..

Pricaj sa mnom uvek cu te cuti.
Zaplaci kad ti se plače,zagrlicu te svojim nevidljivim
rukama oseticeš se slobodnim.
Čuvacu te dok spavaš i poklanjati najlepše snove.
Ne plaši se da ceš ikada ostati sam,uvek
cu biti kraj tebe.

четвртак, 11. април 2013.

петак, 5. април 2013.

Srećan rodjendan!!!





Govoriš mi " Učiniću sve da budeš srećna"
A ne znaš da je meni dovoljn samo trenutak večnosti
 provedenes tobom.


Srećan rodjendan ljubavi moja.

среда, 3. април 2013.

Još uvek bez naslova...





Jesen 1812


Masa se žurnno probijala ka centralnom delu sela,gde su od sinoc bila postavljena vešala.
Svi su zeleli da prisustvuju nesvakidašnjem dogadjaju.Sa išcekivanjem su gledali u ogromnu
metalnu kapiju nestrpljivi ,razjareni ,besni ,radoznali...A onda su je ugledali , okovanu u lancima
na glavi joj bejaše crna krinka ,dok su je za nadlaktice vukla dva stražara.
U levoj ruci je grčevito stezala,sad već izbledelo pismo od kojeg je sve i počelo...

Nastaviće se...