среда, 31. јул 2013.

Sreća



Sreća počinje onda,
gde smo zaboravili vreme.
Jer upravo u tom trenutku
mi smo srećni.

Neko drugi...




Da li ste se ikada zapitali,kako bi vaš život izgledao da ste neko drugi?
Da li ste ikada želeli biti u drugom telu,u jednom životu gde možete učiniti sve što želite?
Bez ograničenja jednog mentaliteta i kulture-daleko od morala.
U dalekoj zemlji čežnji i odanosti.
I niko da ne može na nešto da vas natera da uradite,da bežite...

U zemlji vaših želja,snova,nadanja...

U telu koje nije vaše.

Da li bi život bio lakši...?



Misli koje se tajno gomilaju,oči u oči ,
san koji odlazi da sanja.Odlazi na putovanje.
Usudi se da preskoči zid u druge svetove
za trnutak beskranog,do sledeceg treptaja zvezda.

уторак, 30. јул 2013.




Ne idi pravim putevima,
idi putevima gde niko ne ide.
Ostavljaj tragove ne samo prašinu.

I tako to biva...



Ledena studen uvuče se zemlju ,kamen, kožu... Kocke su se polako jedna po jedna sklapale same od sebe, kojima u početku nisam videla smisla i kojima nisam videla mesto u slici ,sada su došle na svoje mesto. Koliko je ljudi koji pate jer ne mogu da se izvuku iz paukove mreže svoje uzdržljivosti i bojažljivosti i u svom slepilu i gluposti drže ispred sebe zid koji skriva istinu ?



Mrzimo ono,čega se plašimo.

петак, 26. јул 2013.

Olakšaću ti...



Olakšaću ti...
Da lakše odeš ,znam da mrziš rastanke,
i sve što oni donose...
Postaću najgora žena svega što si mrzeo,
tvojih prošlih i budućih...
Olakšaću ti...
Skloniću nogu sa puta i kamen o koji se sapliceš,
svaki put kad kreneš u svoj beskraj...
Olakšaću ti...
Skinuću okove sa tvojih nogu,
i izvući tvoje kandze zarivene duboko u zemlju...
Olakšaću ti...
Ne brini...
Jer znam da nikada nisi ni želeo da ostaneš.

среда, 24. јул 2013.

Prividjenje





Jesi li prividjenje?
Stojim tu u nepoznatom gradu ...
Uzdah iz grudiju se ote,
spazivši te na peronu svojih secanja,
Kako svojim plavim ocima prodireš
do središta moje duše.
Sanjam li ?

уторак, 23. јул 2013.


Oproštaj...




Nošeni vetrom nestajemo,kao da i nismo postojali.Zarobljeni u svojim zabludama,nemi za onog drugog. Idemo svako svojom stazom, nemajući želje da pratimo jedno drugog.Tvoje divlje ,opasne,nepregledne,neotkrivene... Moje pregledne,poznate,pitome...Rasuli smo bisere naše ljubavi pod noge,šta ako nam ikada budemo poželeli u mraku naše duše? Gazim po podnožju tvoje podsvesti..tražim mrivce ljubavi da nahranim svoju pustu želju da i vuk može mene da voli...uzalud sam razdvajala planine,plivala bujicama života,gazila okeane...uzalud... Samo vrisak tižine koja se prelama noćas i jedna suza za umirućom ljubavlju ,nadanjima,snovima... Da smo nekada postojali "mi" i da sam te nekada volela...

среда, 3. јул 2013.

Noć



Volim noć.
Volim nekad tišinu da čujem,
ka sve utihne,kad se smiri.
Ondas mogu da čujem svoje misli,
šta mi govore.