понедељак, 27. мај 2013.

Oluja



Njegove nevidljive ruke donose nemir.Stojim na proplanku,
golih tabana,promrzla,upretim pogledom ka nebu iznad šume.
Gledam kako svojim rukama plete jedra oluje sa nadolazecim
tamnim oblacima.Drobi sunce,koje polako nestaje pred mojim ocima.
Bezbroj senki tumaraju bespucima tamne šume ispre mene.
Ne.
Ovaj put necu cekati da prodje.
Krecem oluji u susret,sa stisnutim bodežom u ruci,spremna
da ga joj zabijem pravo u srce.

Нема коментара:

Постави коментар