недеља, 29. септембар 2013.


Živeo osecajuci se čas kao vuk čas kao čovek, kako je to slučaj kod svih polutana, ali kada je bio vuk, uvek bi ga vrebao čovek,posmatrajuci, ocenjujuci i osudujuci a u vreme kada je bio čovek, to isto je cinio vuk. Na primer,ako je Hariju kao čoveku dolazila neka lepa misao,neko prefinjeno, plemenito osećanje, ili ako bi izvršio kakvo, takozvano, plemenito delo, tada bi vuku njemu iskezio zube,smejao se i pokazivao mu sa surovom ironijom kako smešno i rdavo pristaje ovakvo plemenito pozorište stepskoj životinji,vuku, koji u svojoj duši sasvim tačno zna šta mu prija, naime‚: da usamljen kaska stepama, da se povremeno naloce krvi ili da juri za nekom vucicom. Sa gledišta vuka svaka tovecja delatnost postajala je strahovito komicna i neprilicna, glupa i sujetna. Alije bilo isto tako i kada se Hari osecao i ponašao kao vuk, kada bi iskezio zube na druge, kada bi osecao mržnju i smrtno neprijateljstvu prema svim ljudima i njihovom lažnom i izopacenom ponašanju. Tada bi, naime, vrebao u njemu onaj Ijudski deo prirode,matrao vuka, nazivao ga stokom i zveri, i tako kvario svaku radost jednostavnog, pravog i divljeg vucjeg stvora.

Stepski Vuk
Herman Hese

Нема коментара:

Постави коментар